Ime Čilipi najvjerojatnije dolazi od patronima dubrovačke obitelji Zilipi koja je već u XII. st. bila u dubrovačkom Popisu. Obitelj Zilipi naselila se u Dubrovnik iz Bizanta, a imala je svoje posjede na terenu zaseoka Čilipi (Rešetari, Stanovići) po kojemu se i cijelo naselje sela nazvalo kasnije Čilipi.
Čilipskih sedam zaselaka po nazivima su veoma stari i vode u čilipsku prošlost prije nove ere (u grčko-ilirsku): Grušići, Masješe, Čilipi, Beroje, Bistroće, Miočići i Bistrići (danas Rusići). Čilipski kružni tok domovina seže sve do mora na konavoskoj obali, gdje su čuvena čilipska kupališta prirodnih ljepota sa žalima, pločama, grebenima i kamenicama: Puhalice, Tršikovac, Žetak, Vapine, Bjeline, Luka, Tanke i Debele Ploče, Bugovina, Veliki i Mali Pać.
 Bistroćki brežuljak dao je svoju glavicu najprije za Crkvu Sv. Antuna s grobljem u XIV. st. pa zatim na istom mjestu za Župnu Crkvu Sv. Nikole u XIX st. Izgradnja ove Crkve spada u legendu, okružena je heroikom konavoskog naroda i njegovom pobožnom psihom ukorjenjenom u grudima Konavala. U veličanstvenom činu izgradnje sudjelovale su gotovo cijele Konavle. Najveći dio tereta izgradnje ove Crkve pao je na ramena čilipske Braće. Odlučeno je da se kamen vadi na morskim stijenama između Žetka i Tršikovca. I danas je vidljiva golema površina kameneloma na tom mjestu. Kamen su klesali vrsni konavoski klesari na samim stijenama. Prenošenje kamena sa stijena do Čilipa spada u legendu. Bio je stvoren živi lanac ljudi i kamen je prelazio iz ruke u ruku, s ramena na rame, a u kilometarskoj dužini krša i ljuta uspona i spusta.
Župna Crkva prava je ljepotica u cijelom konavoskom i dubrovačkom kraju. Crkva je trobrodna, s visokim kupolama, s jakim mramornim pilastrima centralne lađe. Duga je 29, široka 21, visoka 13 metara. Unutrašnjost odgovara vanjskom skladu kamene arhitekture. Crkva je sa tri prostrane lađe, visokom kupolom na stupovima, s kružnom sakristijom, s velikim i malim vratima, s nekoliko vitražnih prozora. Ima pet prekrasnih oltara.
 Predcrkva je čilipski centar, središnja os oko koje se okreće život mjesta, njegov ekonomski i trgovački zamah, njegov kulturno-povijesni, a danas i turistički razvoj. Kuće u Predcrkvi spadaju u najljepše kite čilipske seoske arhitekture na brežuljku Bistroća. U toj kiti su Župna Crkva Sv. Nikole, Župni dvor, kuća Franić, kuća Šuško-Rešetar, Zavičajna kuća Konavala, kuća Carević, te još nekoliko seoskih kuća čuvene konavoske građevine. Predcrkva se zove od starine, a po smještaju kuća pred Crkvom. Grupa kuća u okružju s Crkvom Sv. Nikole zatvara jedan prostorno veliki kameni trg, koji je žila kucavica čilipske Predcrkve.
Ovdje se svake nedjelje priređuju spletovi kola i igara čilipskog folklora uz tambure, lijerice i klape. Pada u oči svakome prisutnom izvanredan ambijent kamenih fasada Crkve i kuća, kampanjela, skalina, skalinata, seoskih taračica i balkona sa cvjetnim arlama, folklornog trga s kamenim stolom i kamenim klupama, ulaznih popločanih taraca pred kortama, što su ih ispunili stolovi prepuni čilipskih suvenira. Zaokruženu sliku ovoga seoskog nacionalnog blaga pruža Zavičajna kuća Konavala sa svojim nutarnjim i vanjskim izložbenim prostorom.
Može se s ponosom reći da su Čilipi putokaz kako se čuva narodno blago i kako se njeguje kulturno-povijesna baština drevnih Konavala.
<< povratak |
